Godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu studenti i vlast i dalje vode igru iscrpljivanja. Uoči masovne komemoracije 1. studenoga obje strane traže ton između sjećanja i politike - i strategiju održivu do izbora, piše Deutsche Welle.

Da su okolnosti u Srbiji normalne, Boris Kojčinović iz Novog Sada danas bi listao vodiče za diplomske studije u inozemstvu. Umjesto toga, istovremeno lista literaturu za diplomski rad i popise volontera za prosvjed.

Boris je jedno od lica studentskog pokreta koji je, kako kažu njegovi suborci, ogolio očiglednu istinu: da su korupcija i sustavni nemar doveli do toga da se 1. studenog 2024. betonska nadstrešnica na novosadskoj željezničkoj stanici uruši i usmrti 16 osoba.

„Naša pobjeda je što su ljudi shvatili da nešto ne funkcionira i da nam treba pravedno društvo s institucijama koje rade", kaže Kojčinović za DW.

Pod sloganom „Ruke su vam krvave" i crvenim otiscima dlanova koji su preplavili i virtualni i fizički prostor, pokret je prerastao u mrežu pristaša širom zemlje i dijaspore. Studenti su, u želji da se njihov vapaj za pravdom čuje što dalje, pješačili kroz gradove, razgovarali s ljudima i potakli samoorganiziranje – čak i obrise općeg štrajka.

U tom maratonu završili su prvu godinu: naučili planirati, pregovarati, izdržati – ali ne i natjerati vlast da preuzme odgovornost.

Vlast je, s druge strane, pokušala sve kako bi „omekšala“ studente jeftinim stambenim kreditima, profesore većim plaćama, a pobunjene građane zastrašila kampanjama targetiranja, fizičkim napadima i policijskim intervencijama. Pokušaji su bili neuspješni.

Nova društvena klima, stari politički odnosi
„To je ravnoteža nemoći“, rekao je ranije za DW politolog Zoran Stojiljković. Ta ocjena i dalje stoji, dodaje izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokraciju (CESID) Bojan Klačar. „Mi smo u političkoj krizi koja se nije do kraja riješila i za koju se ne vidi završni epilog u skorijem vremenu."

Vladajuća koalicija je konsolidiranija nego prije šest mjeseci kada su protesti bili na vrhuncu, ali još nema punu kontrolu niti staru dominaciju. „SNS je do kraja travnja uglavnom bio u defanzivi. Danas postavlja dnevni red", kaže Klačar.

Ni studenti nisu u boljoj startnoj poziciji. Klačar kaže da je pokret snažno promijenio društvenu klimu, ali ne i političke odnose.

„Nisu ni infrastrukturno, ni programski, ni ideološki, ni na razini energije koja postoji u ovom trenutku spremni preokrenuti proces u svoju korist. Tako da su dva bloka u jednoj igri strpljenja i živaca te određenoj vrsti iscrpljivanja“, dodaje Klačar.

Izbori su najjači adut
Rasplet koji studenti žele su izbori – i to je klasičan način rješavanja ovakvih političkih kriza, ocjenjuje Bojan Klačar. Vlast o izborima rijetko govori, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je izbore za nadolazeću godinu, ali nije rekao točno kada. Klačar smatra da je datum raspisivanja izbora SNS-ov najjači adut jer može birati vrijeme i tako ostati korak ispred protivnika.

„SNS-u najviše odgovara da izbori budu za otprilike godinu dana ili malo kasnije", kaže Klačar. Do tada bi vlast morala ponuditi više „dobrih vijesti" i riješiti nagomilane međunarodne probleme – od sankcija Naftnoj industriji Srbije do mogućih poteškoća u opskrbi plinom. „Bez rješavanja tih pitanja i osigurane stabilnosti koju preferiraju birači SNS-a, nisam siguran da će stranka biti u potpunosti spremna za izbore."

Za studente su, s druge strane, presudna dva uvjeta: održati visoku prosvjednu energiju i stvoriti referendumsku atmosferu.

„Kada se stvara referendumska atmosfera, onda neki nedostatci odlaze u drugi plan. Nisu bitna imena, ljudi koji su na listi, nisu bitne teme, nije bitna ideološka pozicija, nije bitan odnos ni prema Kosovu, ni prema Republici Srpskoj, ni planovi za NIS, ni planovi europske integracije", objašnjava Klačar.

Rejtinizi su varljivi
Dio javnosti vjeruje da je za „referendumsku" atmosferu potrebna suradnja s opozicijom. Studenti to odbijaju – ne (samo) iz „čistunstva", već zato što i „značajan broj studenata ne vjeruje u iskrene namjere opozicije", kaže Boris Kojčinović. Moguća su, kaže, uvjetna prijateljstva, tipa ustupanja infrastrukture, ali bez gubitka studentskog identiteta.

„Netko može reći da mi tako stavljamo u nezavidnu poziciju sve ljude koji se već dugi niz godina bave politikom i žele nešto postići. Ja mogu razumjeti njihovu nezavidnu poziciju, ali isto tako mogu razumjeti viši cilj koji trenutno imamo", kaže Kojčinović.

Prema pojedinim anketama koje objavljuju agencije za istraživanje javnog mnijenja, studentska lista ima prednost iako formalno još ne postoji. Bojan Klačar tvrdi da se jedino pouzdano može mjeriti rejting SNS-a, koji kako on kaže, nije dramatično pao. „Došlo je do homogenizacije blokova. Studentski pokret je osnažio ljude protiv vlasti i učinio ih vidljivim, ali SNS je komunikaciju fokusirao na zadržavanje postojeće baze pa mu je podrška ostala slična kao ranije", kaže on.

Spremni unatoč neizvjesnosti
Studenti se za sada ne obaziru na rejtinge nego rade „punom parom" kako bi izbore dočekali spremni. Paralelno s prosvjedima sklapaju izbornu infrastrukturu – timove, promatrače, program. Njihova lista kandidata gotovo je spremna – ali tajna. Zbog diskrecije oko imena dobivaju i kritike i aplauze. Jedni traže da se građanima odmah da konkretna ponuda, dok drugi smatraju da je mudrije pričekati kako bi se izbjeglo rano diskreditiranje.

„Ono što je studentski pokret, to je i studentska lista – raznolika po obrazovanju, porijeklu, pa i po političkim orijentacijama", kaže Kojčinović.

Priznaje da ga brine to što pokret skreće udesno. Vjeruje da je to posljedica dubinskih problema u formalnom obrazovanju i narativima koji se plasiraju u medijima.

„Mislim da ti ljudi samo ne razumiju cijeli kontekst svih zbivanja i da je njima to nametnuto. Mislim da je to veliki broj ljudi odvelo s pravog puta i izmanipulirao, ali ne mislim da je prevagnulo na tu stranu i da je nemoguće vratiti se na osnovne postavke", kaže Kojčinović.

„Osnovne postavke" već su artikulirane kroz, kako ga zovu, programski minimum s oko dvadeset točaka koji će studentski pokret pretočiti u svoj program.

„Ideja je da mi ne razmišljamo o tome jesmo li konzervativni ili liberalni, lijevo ili desno, jesmo li vjernici ili ne vjerujemo, već da želimo nešto zajedničko, a zajedničko je bolje pravedno društvo s institucijama koje funkcioniraju", kaže Boris.

Idemo do kraja
Pokret ulazi u obilježavanje godišnjice od događaja koji je promijenio i društvene i političke okolnosti u Srbiji. Studenti očekuju da će u Novi Sad uoči 1. studenoga stići oko 10.000 pješaka i 5.000 biciklista, a da će im se na dan skupa pridružiti još deseci tisuća građana.

Vlast ih optužuje da spremaju nasilje i najavljuje „odgovor države". Student uzvraćaju jedinstveno: nasilje nije njihova metoda. „To će biti dostojanstven komemorativni skup s isključivim fokusom na stradale. Prošla je godina od pada nadstrešnice, a nitko nije odgovarao – iako izvještaji jasno ukazuju na korupciju i umiješanost dijelova sustava", poručuju organizatori.

Poslije tišine za stradale vraćaju se buci – sve dok se zahtjevi ne ispune.

„Ovako će biti dok se ne raspišu izbori na kojima volja građana neće biti manipulirana, opstruirana i zloupotrebljavana. Ne vidim drugačiji mogući ishod", zaključuje Kojčinović.