Depresija je ozbiljna i opasna bolest duše, psihe, emocija, energije i našeg tijela. Klica depresije može biti u samom zametku ljudskog bića, zbog energije maternice koja je toksična jer je mama imala traumatska iskustva. Genetska predispozicija, također, jer je cijela genetska linija pod teretom rata i ratnih gubitaka koja se prenose na potomke, zatim zbog programa i odluke duše da iskusi depresiju kako bi savladala određene lekcije i duhovno rasla ali i zbog vlastitih trauma u najranijem djetinjstvu.

Traumatska iskustva stvaraju negativna uvjerenja koja u svom ponavljajućem proživljavanju, kroz određeni period, razviju depresiju. Neka od takvih uvjerenja su, nepoželjna sam, napuštena sam, ja sam neželjeno dijete, ja sam višak, ne pripadam svojoj obitelji, ja sam izrod, na samom sam dnu, svi su bolji od mene, nevidljiva sam, nebitna sam i mnogi slični negativni zaključci. Naša negativna uvjerenja nam kreiraju potpuno ista iskustva. Godine ovakvih negativnih iskustava neminovno vode u depresiju. Depresija sa sobom nosi i anksioznost, a često i panični poremećaj. 

Autor: Dubravka Mijatović, integrativna terapeutkinja

Dugoročno proživljavanje napadaja panike, također vodi u depresiju jer se osoba zbog strahova koji izazivaju panični napadaj izolira, smanjuje kretanje i kontakte s ljudima, upada u agoniju i očaj, potom u samoosuđivanje, osjećaj nemoći, beznađa, paralize i prestravljenosti. Psiha počinje svoj "đavolji" ples, emocije postaju preplavljujuće, tjelesni simptomi neizdrživi i osoba preiscrpljena i izbezumljena i pogubljena, bez energije i smisla življenja svega navedenog, primorano ostaje u krevetu. Ekstremiteti su bez energije jer u ovom stanju ona se usmjerava samo na održavanje vitalnih organa te se zbog toga osoba ne može ili se jedva diže iz kreveta. Osobu u depresiji karakterizira um pun prisilnih misli o smrti, ludilu i strahovima kojima nema kraja. Ljudi u depresiji nisu lijeni. Oni jednostavno ne mogu. Koordinacija između uma i tijela je nestala. Oni su potpuno pregaženi i život za njih postaje nemoguć i neizvediv. U mraku su, zarobljeni prejakim simptomima. 

I sama depresija se u osobi pohranila kroz uvjerenja. Neki od njih su, predvođena sam depresijom, u meni je moždana depresija, u jezgrima atoma mi je depresija, unutar mene je kult depresije itd. Zbog ovako teškog stanja cijelog bića, počinju se javljati i suicidne misli jer je postalo previše i neizdrživo. Suicidalnim mislima potpomažu niskovibrirajuća bića i entiteti koji se nalaze na najnižim frekvancijama postojanja na kojima zapne i osoba u depresiji. 

 U ovakvoj situaciji posjet psihijatru je nužan kako bi se s lijekovima izregulirali izuzetno jaki simptomi. Nakon toga je potrebno raditi psihoterapiju ali s terapeutom koji će uklanjati uzroke depresije, radeći s vašom podsvijesti u kojoj će transformirati sva vaša negativna uvjerenja u pozitivna ali i otpuštati traume koje su zagušile vaše tijelo i um. 

Iz depresije izlaz postoji. Potrebno je htjeti raditi na sebi uz pomoć terapeuta koji rješava uzroke. 

 Tražite to za sebe jer zaslužujete lijep i zdrav život i vašu autentičnu kreativnost po čemu ste jedinstveni.