Džon D. Rokfeler IV, nasljednik jedne od najbogatijih američkih porodica, koji je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučio napustiti privilegirani život i živjeti s rudarima uglja u Apalačima, preminuo je u petak u svom domu u Vašingtonu. Imao je 89 godina.

Njegov životni put obilježili su politička karijera, borba za prava radnika, zdravstvenu zaštitu i sigurnost rudara. Bio je dvostruki guverner Zapadne Virdžinije, a potom je pet mandata proveo u Senatu Sjedinjenih Američkih Država.

Njegovu smrt potvrdila je porodica, a informaciju je saopćila njena predstavnica Šeli Rodžers.

Politički uspon
Porodično porijeklo, budući da je bio praunuk i imenjak osnivača kompanije Standard Oil, donijelo mu je nacionalnu prepoznatljivost čak i dok je obavljao funkciju guvernera Zapadne Virdžinije, od 1977. do 1985. godine.

Naredne tri decenije proveo je u Senatu, gdje je izgradio pretežno liberalni politički profil. Istovremeno je bio snažan zagovornik nacionalne sigurnosti i prava ratnih veterana.

Na izborima je ostvarivao uvjerljive pobjede, a tokom političkog djelovanja podržavao je porezne reforme i zakone o zaštiti okoliša, uključujući mjere za kontrolu površinske eksploatacije uglja.

Takav način rudarenja ostavlja velike ožiljke na površini zemljišta i uzrokuje eroziju, za razliku od skupog i opasnog dubinskog kopanja rudarskih okana.

Pojedini politički komentatori već su spominjali mogućnost da bi se jednog dana mogao kandidirati za predsjednika SAD. Međutim, Rokfeleru se nije žurilo s takvim ambicijama.

Nakon ubistva senatora Roberta F. Kenedija iz Njujorka 1968. godine, guverner Nelson Rokfeler imao je ovlaštenje imenovati njegovog nasljednika u Senatu i razmatrao je mogućnost da to bude njegov nećak.

- Dobio sam poziv od ujaka Nelsona, koji mi je ponudio Bobijevo mjesto u Senatu, ali sam odmah odbio - prisjetio se Rokfeler u razgovoru za The New York Times 1991. godine.

Umjesto toga, prihvatio je uglavnom ceremonijalnu četverogodišnju funkciju državnog sekretara Zapadne Virdžinije, koja mu je poslužila kao odskočna daska za kandidaturu za guvernera 1972. godine.

Njegov protivkandidat tada je bio aktuelni republikanski guverner Arč A. Mur Mlađi, kojeg su podržavali predstavnici rudarske industrije.

Mur je Rokfelera nazivao političkim došljakom i tvrdio da njegovo protivljenje površinskoj eksploataciji uglja predstavlja napad na cijelu rudarsku industriju i prijetnju hiljadama radnih mjesta u toj saveznoj državi.

To se pitanje pokazalo presudnim. Rokfeler je izgubio izbore od Mura za 73.000 glasova.

Obećavši da će se ponovo kandidirati za guvernera za četiri godine, prihvatio je imenovanje za predsjednika koledža West Virginia, koji se nalazio u Bakingemu i tada imao 1.625 studenata.

Godine 1976, nakon što je odustao od zahtjeva za potpunom zabranom površinske eksploatacije uglja, uvjerljivo je pobijedio na izborima za guvernera, uz podršku rudarske industrije.

Tvrdio je da su metode sanacije zemljišta dovoljno unaprijeđene da bi takav način iskopavanja mogao biti prihvatljiv. Kritičari su, međutim, njegovu promjenu stava nazivali političkim oportunizmom.

Ponovo je izabran 1980. godine, ali je tokom njegovog drugog mandata Zapadnu Virdžiniju teško pogodila nacionalna recesija.

Nezaposlenost je porasla na 21 posto, što je tada bio najviši nivo u SAD. Stanovnici su bili primorani štedjeti, dok je Rokfelerova administracija provodila velika budžetska smanjenja.

Godine 1984. kandidirao se za Senat i pobijedio republikanskog političkog početnika Džona Rejsa rezultatom 52 prema 48 posto, uprkos tome što je na kampanju potrošio 12 puta više novca od protivnika.

Kritičari su ga optuživali da kupuje izbore. Tokom kampanje za guvernera 1980. godine potrošio je 11 miliona dolara vlastitog novca, a još više tokom prve senatorske kampanje.

Nije se izvinjavao zbog visokih troškova kampanje i otvoreno je priznavao da je jedan od najbogatijih članova Senata.

Živio je u skladu sa svojim prezimenom. Osim raskošne kuće u Čarlstonu, posjedovao je imanje od 3.000 jutara u okrugu Pokahontas u Zapadnoj Virdžiniji, vilu u blizini parka Rok Krik u Vašingtonu i ranč u Nacionalnom parku Grand Teton, kod Džekson Hola u Vajomingu.

Rokfeler je tokom senatorske karijere predsjedavao odborima za trgovinu, obavještajne poslove i pitanja veterana. Uvjerljivo je ponovo biran 1990, 1996, 2002. i 2008. godine.

Nakon terorističkih napada 2001. godine u početku je podržao invaziju na Irak koju su predvodile SAD, oslanjajući se na tvrdnje administracije tadašnjeg predsjednika Džordža Buša da irački predsjednik Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje.

Međutim, dok je 2008. godine predsjedavao Odborom za obavještajne poslove, nadgledao je izradu izvještaja u kojem se navodi da su predsjednik i njegovi najbliži saradnici "uvukli naciju u rat na osnovu lažnih pretpostavki".

U izvještaju je ukazano i na neosnovano povezivanje Sadama Huseina s napadima 11. septembra i terorističkom organizacijom Al Kaida.

Nakon smrti kolege, senatora Roberta C. Birda, 2010. godine, Rokfeler je postao senator s najdužim stažem iz Zapadne Virdžinije.

Nije se kandidirao za šesti mandat te se iz Senata povukao u januaru 2015. godine, kada je imao 78 godina.

Porodica i naslijeđe
Rođen je na Menhetnu 18. juna 1937. godine, kao jedini sin među četvero djece Džona Dejvisona Rokfelera III i Blančet Feri Hoker Rokfeler.

Dobio je ime Džon Rokfeler, bez tradicionalnog srednjeg imena i rimskog broja koji su nosili drugi članovi njegove porodice.

Roditelji i sestre Sandra, Hou, Houp i Alida zvali su ga Džej, nadimkom koji ga je pratio tokom cijelog života i davao mu prizvuk običnog čovjeka.

- Kao dječaku, rekli su mi da sam odlučim želim li nastaviti nositi puno porodično ime, za koje mislim da predstavlja javnu službu, osjećaj odgovornosti i visoke standarde koje čovjek postavlja pred sebe. Kada sam imao 21 godinu, napisao sam pismo ocu i rekao mu da želim to ime i odgovornost koja uz njega dolazi - ispričao je magazinu Life 1966. godine.

Njegov otac bio je filantrop i jedan od ključnih ljudi zaslužnih za osnivanje umjetničkog centra Lincoln Center u Njujorku.

Nakon što je Džon Rokfeler III poginuo u saobraćajnoj nesreći 1978. godine, procijenjeno je da je tokom života, ne računajući nasljedstvo, u dobrotvorne svrhe donirao oko 94 miliona dolara.

Džej se prisjećao da ga je otac učio vrijednosti novca tako što mu je davao sedmični džeparac od 15 centi i tražio da ga podijeli na tri jednaka dijela - za trošenje, štednju i dobrotvorne svrhe.

Godine 1967. oženio se Šeron Persi, kćerkom senatora Čarlsa H. Persija iz Ilinoisa. Njihovo vjenčanje dospjelo je na naslovnu stranu magazina Life.

Njegova supruga kasnije je postala direktorica javne televizijske i radijske stanice WETA u Vašingtonu.

Osim supruge, iza sebe je ostavio četvero djece - Džona D. Rokfelera V, Valeri Rokfeler, Čarlsa Rokfelera i Džastina Rokfelera, dvije sestre, Houp Oldrič i Alidu Mesindžer, te devetero unučadi.

Godine 2010. u rudniku uglja Upper Big Branch u Zapadnoj Virdžiniji dogodila se podzemna eksplozija u kojoj je poginulo 29 rudara. Bila je to najteža rudarska nesreća u SAD u prethodnih 40 godina.

Rokfeler, koji je godinama kritikovao kršenje propisa o sigurnosti u rudnicima, tada je pozvao na uvođenje novih krivičnih kazni. Međutim, njegov prijedlog zaustavljen je zbog protivljenja republikanaca i predstavnika rudarske industrije.

Godine 2014, pred odlazak iz Senata, pozdravio je podizanje optužnice protiv Donalda L. Blankensipa, bivšeg direktora kompanije koja je upravljala rudnikom.

- Kada mu bude suđeno, prema njemu će se postupati mnogo pravednije i s mnogo više dostojanstva nego što je on ikada postupao prema rudarima koje je zapošljavao - izjavio je senator.

Blankensip je kasnije osuđen zbog prekršaja povezanih sa sigurnošću u rudniku i proveo je godinu u zatvoru.

U znak priznanja za pola stoljeća javne službe građanima Zapadne Virdžinije, Univerzitet Zapadne Virdžinije je 2014. godine svoju Školu za javnu politiku i političke nauke nazvao po njemu, dok je univerzitetska biblioteka određena kao trajno mjesto čuvanja njegove senatorske arhive.

Džej je odrastao na Menhetnu i u okrugu Vestčester. Godine 1954. završio je akademiju Phillips Exeter u Nju Hempširu, a 1961. diplomirao je na Univerzitetu Harvard, gdje je studirao jezike i historiju Dalekog istoka.

Na postdiplomskim studijama na Univerzitetu Jejl bavio se historijom Azije i kineskim jezikom.

Borba za zdravstvo
Zajedno sa senatorom Edvardom M. Kenedijem, demokratom iz Masačusetsa, Rokfeler je bio jedan od glavnih zagovornika plana predsjednika Bila Klintona i Hilari Klinton iz 1993. godine, kojim je trebalo uspostaviti sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu za građane SAD.

Plan je propao zbog snažnog protivljenja zdravstvene industrije i osiguravajućih kompanija.

Četiri godine kasnije Rokfeler je bio jedan od autora zakona kojim je uspostavljen Program zdravstvenog osiguranja djece (CHIP). Taj program omogućava zdravstveno osiguranje milionima djece iz porodica s niskim prihodima koja bi u suprotnom ostala bez zdravstvene zaštite.

Također je učestvovao u izradi zakona kojima su proširene zdravstvene usluge za veterane, uključujući njegu u kućnim uslovima, a glasao je i za zakon iz 2010. godine kojim je uvedena obaveza univerzalnog zdravstvenog osiguranja, poznata kao Obamaker.

Rokfeler je govorio da je njegova borba za dostupniju zdravstvenu zaštitu bila direktno povezana s iskustvom koje je stekao kao mladić, kada se suočio s teškim položajem djece koja nisu imala pristup čak ni osnovnoj preventivnoj zdravstvenoj njezi.

- To me ne čini liberalom. Stalo mi je - rekao je za The New York Times tokom rasprave o Obamakeru 2009. godine.

Široj javnosti poznat kao Džej, bio je praunuk biznismena i filantropa Džona D. Rokfelera, koji je izgradio naftnu imperiju i postao prvi milijarder u historiji SAD.

Njegovi potomci postali su bankari, poslovni magnati, filantropi, guverneri, pa čak i potpredsjednik SAD. Džej je bio jedan od rijetkih demokrata u toj porodici.

Kao i mnogi njegovi preci, studirao je na Harvardu, sakupljao umjetnička djela i odrastao u svijetu u kojem su mu se brojne prilike otvarale gotovo same od sebe.

Želeći iskusiti nešto drugačije, proučavao je japanski jezik i kulturu, a u Japanu je živio sa svega 50 dolara mjesečno. Potom se pridružio Mirovnom korpusu kao pomoćnik direktora R. Sardženta Šrajvera.

Radio je i u Stejt departmentu, ali tamo nije imao konkretna zaduženja. Imao je osjećaj da luta bez jasnog cilja.

Kada je imao 27 godina, na prijedlog prijatelja priključio se programu "Volonteri u službi Amerike" (VISTA), federalnom programu za borbu protiv siromaštva, koji je danas dio organizacije AmeriCorps.

Otišao je u Emons, u Zapadnoj Virdžiniji, mjesto udaljeno četiri milje od najbližeg asfaltiranog puta. Svuda su se uzdizala strma brda, a školski autobusi tokom zime nisu mogli prolaziti.

Rudnici uglja bili su zatvoreni ili su radili s minimalnim brojem zaposlenih. Većina od 60 porodica živjela je od socijalne pomoći, a mnogi stanovnici nisu znali čitati i pisati.

Mještani su bili nepovjerljivi prema ljudima koji su dolazili s namjerom da im pomognu, posebno prema čovjeku visokom gotovo dva metra, koji nije bio iz tog kraja i nosio je prezime Rokfeler.

- Ljudi su mislili da sam ili republikanski organizator, federalni agent koji traži ilegalne destilerije alkohola ili državni službenik koji provjerava ko prima socijalnu pomoć - rekao je 1965. godine za Associated Press.

Bilo mu je potrebno čak šest mjeseci samo da organizira prvi sastanak mještana.

Rokfeler je uspio ostvariti skromne rezultate: osnovao je bejzbolski tim za djecu, udruženje građana i prostoriju za okupljanje, pokrenuo inicijativu za osnivanje biblioteke i osigurao redovnu autobusku liniju do Čarlstona, udaljenog 15 milja.

Međutim, za njega lično to iskustvo promijenilo je cijeli život.

- U Emonsu je sve počelo dolaziti na svoje mjesto. Zavolio sam te ljude i shvatio da zaista mogu promijeniti njihove živote - rekao je za The New York Times.

Godine 1966. preselio se u Čarlston, prijestonicu tada izrazito demokratske savezne države, i postao demokratski kandidat za mjesto u Predstavničkom domu zakonodavnog tijela Zapadne Virdžinije.

- Sada shvatam da siromašnima ne možete pomoći da sami sebi pomognu samo u jednoj zajednici. Morate mijenjati stvari na najvišem nivou - izjavio je tada.

Poput porodice Kenedi, i njegovo prezime imalo je ogromnu moć da oblikuje njegov život.

U vrijeme kada je njegov ujak Nelson bio guverner Njujorka, a kasnije i potpredsjednik SAD, drugi ujak Vinthrop uspješno se kandidirao za guvernera Arkanzasa, dok je treći ujak Dejvid bio predsjednik banke.

Džej Rokfeler već je samim svojim prezimenom privlačio ogromnu pažnju nacionalnih medija, čak i kada se kandidirao za relativno nevažnu funkciju u Zapadnoj Virdžiniji.