Zanimljivo je da Cvijanović osuđuje Iran iako je ta zemlja bila protiv NATO udara na Srbiju. Bećirović podržava Emirate, Oman i Bahrein koji su bili protiv rezolucije o Srebrenici. Nakon Iranske revolucionarne garde, BiH će Muslimansko bratstvo proglasiti teroristima.  

Predsjedništvo BiH je na vrhuncu eskalacije ratnoga užasa na Bliskom Istoku samoraspušteno. 

Dok Europa strahuje da bi se američko-Izraelski napadi na Iran mogli prenijeti u njezino dvorište, Denis Bećirović, Željka Cvijanović i Željko Komšić su uveli tzv 'rad od kuće'. Sjednice kolektivnog šefa države se ne zakazuju, drsko i očigledno to svjesno opstruira predsjedatelj Bećirović s vidnom namjerom da vanjsku politiku prisvoji i da operativno naloge izdaje isključivo Elmedinu Konakoviću, ministru vanjskih poslova, te Zlatku Lagumdžiji, veleposlaniku BiH pri Ujedinjenim narodima. 

Taktika i cilj su dakle posve naočiti. Izlika je da unutar Predsjedništva nema konsenzusa i da se ne bi mogle donositi validne odluke. Javnost i pravna zajednica, te pojedini političari, opravdano postavljaju pitanje u ime koga  su Bećirović i Lagumdžija osudili Iranske napade na susjedne zemlje Zaljeva i proglasili Iransku revolucionarnu gardu terorističkom organizacijom. Napokon, jesu li te odluke vjerodostojne i ustavne, ako je neupitno da je državno Predsjedništvo isključivo nadležno za vođenje vanjske politike, dok je Ministarstvo vanjskih poslova operativno tijelo.  

Privatizirana vanjska politika

Željka Cvijanović je slala inicijative za sazivanje sjednice državnog Predsjedništva, međutim, Denis Bećirović je takve pokušaje ignorirao.  Željko Komšić se postavio po strani, makar je preko Slavena Kovačevića, kandidata za svog nasljednika u Predsjedništvu poslao poruku da sumnja u  ustavnost i ispravnost poteza Denisa Bećirovića, Zlatka Lagumdžije i Elmedina Konakovića.        

Vanjska politika je stvar političkog opredjeljenja, a vanjski poslovi su operativno tijelo koje provodi ono što Predsjedništvo BiH traži.

Navodno i nejasno, Zlatko Lagumdžija kao argument navodi da su bili prethodni slučajevi gdje nije bilo jednoglasne odluke Predsjedništva BiH kada se trebalo glasati u Vijeću sigurnosti ili u Generalnoj skupštini UN-a i da se on vodio tom praksom i tom metodom.

-I šta je onda rekao - da smo mi na automatskom pilotu. Čekaj, vidite ovako. Ako Predsjedništvo nije u stanju da se usuglasi sa stavom, iz bilo kojeg razloga, nemate stav Predsjedništva BiH, onda je praksa ili pravilo da naš predstavnik ili predstavnici u međunarodnim organizacijama uvijek budu suzdržani, optužio je Lagumdžiju “nasljednik” Slaven Kovačević.  

Bošnjaci su perfidno privatizirali vanjsku politiku, ali su se oko Irana grdno  podijelili. Ili u najmanju ruku su se pogubili i zbunili. 

Podjele oko Irana

Osudili su Iranske napade na arapske zemlje Zaljeva. Bakir Izetbegović i vrh Islamske zajednice zagovaraju taj izbalansirani pristup ratu na Bliskom istoku i pozivaju se na solidarnost i moral, očevidno aludirajući na pravo Irana da se brani od cionističkog agresora.

Podsjećaju da su Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman i Bahrein bili protiv Rezolucije o Srebrenici. S druge strane, šef naše diplomacije Elmedin Konaković podsjeća i Bošnjake, kako je Iran osudio napade NATO saveza na Srbiju na čijem je čelu tada bio najveći “balkanski krvnik” Slobodan Milošević. 

U tom smislu je apsurdno da Milorad Dodik i Željka Cvijanović euforično  likuju nad američko-izraelskom agresijom na Iran, zemljom koja je 1999. godine javno stala na stranu Srbije.  

U situaciji kada se državno Predsjedništvo raspalo, otvorio se prostor za djelovanje različitih radikalnih krugova, političkih i vjerskih.  

Američki Židovi teško sotoniziraju reisa Kavazovića da je tijekom bajramske  propovijedi slao antisemitske poruke. Pojedini sarajevski mediji otkrivaju   kako je poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein Kavazović 6. ožujka  sazvao predstavnike svih institucija Islamske zajednice radi konsultacija vezanih za agresiju Amerike i Izraela na Iran. 

Prisutnima je reis navodno prenio odluku po kojoj se sve institucije obavezuju da će se uzdržati od javnih istupa i komentara vezano za ovaj rat na svojim javnim stranicama te da će po tom pitanju pratiti stavove Rijaseta, to jeste njega osobno. 

Neki ovakav stav vrhovnog poglavara ocjenjuju licemjernim i optužuju da podsjeća na vremena totalitarizma i cenzure. Upozoravaju na vrijeme od prije 4-5 godina kada su imami uz njegov blagoslov u džamijama učili dove za turski asker kada je kretao u vojne pohode protiv Kurda u Siriji. Prema saznanjima koje prenose pojedini portali reis Kavazović je ovu odluku donio uz konsultacije s Bakirom Izetbegovićem, šefom SDA. Upravo iz tog okruženja optužuju da je pozicioniranje BiH spram rata na  Bliskom istoku i osuda Irana nisu bili nužni.

Takvim pozicioniranjem se bošnjačka strana, kako se tvrdi, samo ulizuje Donaldu Trumpu, pa i Benjaminu Netanyahuu, kojima je Milorad Dodik postao u najmanju ruku jedan od cionističkih favorita na Balkanu. 

Politički mentor Bakira Izetbegovića, pa i Denisa Bećirovića je turski predsjednik Recep Tayip Erdogan, i stoga ovakav odnosa bosanskih Muslimana prema agresiji na Iran koincidira s turskom politikom.  

Na prvi pogled službeni potezi Denisa Bećirovića, Zlatka Lagumdžije su državotvorni, međutim, bez odluka Predsjedništva BiH, vrhovnog tijela za vanjsku politiku, država BiH je ipak degradirana i osakaćena. I izostanak  konsenzusa nije izgovor, to je skrnavljenje Ustava zemlje. Rat je na pragu Europe, a Bećirović, Cvijanović, Komšić, Konaković preko “državnih leđa” vode predizbornu kampanju. 

S. Ž.