Velež nije izdržao. Iako je u taboru Rođenih bilo optimizma u sasvim pristojnim količinama, situacija je na terenu vrlo brzo otišla u krivom smjeru. Čini se da je opet psihološki faktor učinio svoje. 

Dovoljno je pogledat golove koje je Velež primio u međusobnim duelima protiv Zrinjskog, od prvog na početku sezone, do ovog posljednjeg u uzvratnom susretu finala. 

I veliko je pitanje koje bi se ekipe uspjele oporaviti nakon gola koji je primio Velež na način na koji je primio u četvrtoj minuti utakmice. Čak je gledajući razvoj situacije na terenu, Velež i dobro odreagirao, stvorio par dobrih situacija pred golom Zrinjskog ali je izostala realizacija. 

Psiha i realizacija

Realizacija koje nije bilo niti u prvom susretu, niti u nekim ranijim. Jer po ono što su uspjeli napraviti u sredini terena, po broju izborenih ili oduzetih lopti, Velež je morao napraviti puno više prema naprijed. Kako u prvoj tako i u drugoj utakmici. Ali nije. Razloge je teško dokučiti. 

Možda jedan od razloga leži u činjenici da su Rođeni po osvojenoj lopti u tranziciji bili malo spori. Uglavnom su igrači ostajali u situaciji dva na tri, tri na četiri, dok je i situacijama kada su igrači s bokova ubacivali lopte u kazneni prostor Zrinjskog, tamo bilo jako malo igrača u crvenim dresovima. U takvim situacijama su obično akcije završavale mekim individualnim pokušajima. 

Međutim, kada na drugoj strani imate iskusnu ekipu Zrinjskog, onda sve stvari izgledaju puno teže. Jednostavno, igrači Zrinjskog svjesni činjenice da imaju 2:0 su prepustili loptu Rođenima, znalački zatvarajući prilaze svom golu. 

Nervoza

Kako je susret odmicao, tako je Veležu bilo sve teže, sa svakim promašajem rasla je nervoza, svaki prekršaj, prekid utakmice je išao na ruku Zrinjskom, jer jednostavno Velež u kontinuitetu nije mogao stvarati pritisak. A prekida je bilo, dugih, kraćih. 

Probao je Rahimić je izmjenama ali nije išlo. Jeste Velež postigao gol, ali jako kasno. Za kompliciranje situacije na terenu morao je ranije. Nažalost ni ovaj duel nije mogao proći bez nemilih scena. Domaći navijači su koristili topovske udare zbog kojih je utakmica u dva navrata prekidana, dok je na kraju došlo skoro do opće tučnjave nakon verbalnog duela u kojem su se našli Nemanja Bilbija i Ibro Rahimić. 

- Rani gol nas je poremetio i to je u velikoj mjeri odredilo tok utakmice. Kasnije smo pokušavali da se vratimo u meč, imali smo svoje šanse, ali smo do izjednačenja stigli prekasno i nije bilo dovoljno vremena za potpuni preokret, rekao je Rahimić.

Velež ima za čime žaliti, jer pitanje je kada će opet biti u situaciji da igra za pehar kupa na domaćem terenu, ali čini da u ovom trenutku jednostavno ova ekipa nije sve ono što je potrebno da bi otišla do kraja. 

Međutim, bez obzira na to, Velež je blizu svog cilja. Matematički, potrebna su dva boda s kojima bi potvrdio četvrto mjesto. Dva boda koja već može osvojiti već ovog vikenda kada na svom terenu dočekuje Rudar iz Prijedora.

F. I.