Kada je primijetio sumnjive nabavke materijala u javnom preduzeću u Banjaluci, jedan radnik kaže za RSE da nije ni pomišljao da slučaj prijavi, uvjeren da bi time rizikovao vlastiti posao, u zemlji u kojoj više od polovine prijava za korupciju nikada ne dovede do istrage.

Njegov slučaj oslikava strah i nepovjerenje građana u institucije Bosne i Hercegovine, gdje se gotovo trećina postupaka za korupciju obustavi i nakon što istrage budu pokrenute, pokazuju podaci Transparency Internationala za 2025. godinu.

Sumnjive javne nabavke, trošenje novca bez kontrole i strah od otkaza. Sve su to razlozi zbog kojih mnogi u Bosni i Hercegovini nikada ne prijave moguće koruptivne radnje.

Među njima je i radnik jednog javnog preduzeća u Banjaluci, čiji je identitet poznat redakciji Radija Slobodna Evropa. On tvrdi da godinama svjedoči poslovima u kojima se materijal nabavlja i kada ga već ima na stanju, često po cijenama višim od tržišnih.

Iako, kako kaže, zaposleni znaju šta se dešava, malo ko je spreman da prijavi moguće zloupotrebe.

"Velike pare se tu potroše i to tako godinama prolazi, a da niko ništa ne upita zašto se to radi. Ljudi znaju, ali ćute. Ili imaju interes ili se boje. I ja to gledam, ćutim...podijelim sa nekim intimno i to se dešava godinama", kaže on.

Njegova priča odražava širi problem u zemlji koja se prema Indeksu percepcije korupcije za 2025. godinu nalazi među najlošije rangiranim državama u Evropi.

Izvještaj Transparency Internationala BiH za 2025. godinu pokazuje da više od polovine prijava za korupciju završi bez istrage, dok se gotovo trećina obustavi i nakon što su postupci već pokrenuti.

"Dok bi sudovi nešto, a i ako bi uopšte, presudili, prođe vrijeme, pitanje i kako bih se ponovo zaposlio, i ja sam već u godinama nekim, ako me razumijete", kaže sagovornik RSE.

Broj istraga u protekloj deceniji smanjen je za više od 40 posto, a optužnice za koruptivna krivična djela čine, tek, oko jedan do dva posto ukupnih optužnica.

Kao jedan od ključnih problema ističe se slaba zaštita prijavitelja korupcije, takozvanih "zvizdača".

Niko ne štiti one koji 'čuvaju javni novac'
Samir Nuhbegović je više od dvije decenije zaposlenik u sarajevskom komunalnom preduzeću "Vodovod i kanalizacija".

Kao rukovodilac u službi kontrole imao je direktan uvid u poslovanje i u nekoliko navrata je ukazao na potencijalne koruptivne radnje.

Za Radio Slobodna Evropa ističe, kako je, zahvaljujući njegovim prijavama, sigurno "sačuvano" preko 200 hiljada maraka (100 hiljada evra) javnog novca.

Prije tri godine dobio je status zaštićenog prijavitelja korupcije nakon što je ukazao na nezakonitosti u radu preduzeća.

Tvrdi da je tada spriječio pokušaj knjiženja fiktivnih radova i opreme vrijednih oko 70.000 maraka (35.000 evra).

U ljeto 2025. dobio je otkaz, ali se nakon sudskog postupka uspio vratiti na posao.

"Po mom iskustvu, zašto se ljudi boje prijaviti korupciju, može se opisati jednom riječju odmazda. To što sam dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, to mi nije pružilo stvarnu zaštitu. Dali ste mi status i napravili od mene glinenog goluba i gađa me ko stigne. Ja sam štitio javni novac, ne svoj, ja nikakve koristi nisam imao, osim razumijevanja. Razumijenje ne može račune plaćati, znate", kaže Nuhbegović.

Tokom cijelog postupka, kako navodi, obraćao se različitim institucijama, od ministarstava do nadležnih organa, ali, kaže, odgovora ili konkretne podrške nije bilo.

"Nemate finansijsku pomoć, nemate pravnu zaštitu, nemate psihičku zaštitu, a troškovi su veliki. Sistem zaštite mora biti jasno definisan konkretnim elementima i mehanizmima zaštite prijavitelja korupcije, kao i predviđenim sankcijama za odgovorna lica i institucije koje su dužne da provode zaštitu prijavitelja korupcije. Dodatno, smatram da odgovorna lica u ključnim institucijama koje treba da primaju prijave korupcije, ne bi smjela biti stranački imenovana lica", ocjenjuje Nuhbegović.

Građani između straha i nepovjerenja
Sagovornici sa kojima je razgovarao RSE u Banjaluci, uglavnom, izbjegavaju direktan odgovor na pitanje - da li su prijavili korupciju ili da li bi prijavili korupciju.

"Korupcije ima svuda, od zapošljavanja do zdravstva. Nisam nikad do sada imao priliku da prijavim korupciju, a da li bih prijavio…ne znam", kaže Marko.

Njegov sugrađanin Dejan Kovačević ističe kako je "teško očekivati da neko nešto prijavi u malom društvu gdje se skoro svi međusobno poznaju".

Milica je već nekoliko godina nezaposlena i ne uspijeva naći posao u prosvjeti.

"Ljudi unaprijed znaju ko će dobiti posao. Zato misle da nema smisla prijavljivati", dodaje ona.

"Mladi odrastaju uz priče da bez veze i poznanstava ne mogu završiti ništa. E sad, kad je to tako, mislim da nije realno očekivati da ti ljudi, koji su tako odrasli, prijave nešto", naveo je student Stefan.

'Nekažnjivost' korupcije
Borba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu slabi i na papiru. Podaci Transparency Internationala BiH pokazuju da je broj istraga za korupciju pao sa 618 u 2016. na svega 359 u 2025. godini, najniži nivo u posljednjoj deceniji.

Istovremeno, iako ukupan broj krivičnih prijava raste, udio prijava koje se odnose na korupciju pao je na 5,05 posto. Više od polovine tih prijava, čak 54 posto, završava bez istrage, dok se skoro svaka treća obustavi i nakon pokretanja postupka.

Ni optužnice ne daju mnogo razloga za optimizam. Tokom 2025. godine podignuto je njih 144 za koruptivna krivična djela, a samo pet njih odnosilo se na visoku korupciju.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala, posebno problematičnim naziva nedostatak procesuiranja visoke korupcije.

"Govorimo o svega nekoliko optužnica na državnom nivou godišnje. Ako nemamo kažnjivost na najvišem nivou, neće je biti ni na nižim. Poruka koja se šalje jeste da se korupcija isplati", rekao je Ožegović.

Dodaje da ti podaci pokazuju i rast nepovjerenja u pravosuđe, te da problem nije samo u zakonima, već i u političkom uticaju na pravosuđe.

"Nijednoj vlasti ne odgovara nezavisno pravosuđe. Postoji interes da se ono drži pod kontrolom, jer bi nezavisno pravosuđe moglo dovesti do odgovornosti donosilaca odluka", zaključio je Ožegović.

Šta kažu u institucijama BiH?
Na upite Radija Slobodna Evropa upućene državnim pravosudnim institucijama i Agenciji za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH, odgovor je stigao samo iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), tijela koje imenuje sudije i tužioce te nadzire njihov rad u Bosni i Hercegovini.

Kažu da smanjen broj otvorenih istraga "ne znači da prijave ostaju bez reakcije pravosuđa, već da se svaka prijava evidentira i obrađuje u skladu sa zakonom".

"Nijedna prijava koja uđe u tužilaštvo ne ostaje bez reakcije. Na osnovu svake zaprimljene prijave formira se predmet koji tužilac pregleda i provjerava prije donošenja odluke", navode iz VSTS-a.

Ističu da istraga može biti otvorena samo ukoliko postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo, dok se u suprotnom donosi odluka o nesprovođenju ili obustavi istrage, što, kako tvrde, ne znači da na predmetu nije rađeno.

Iz VSTV-a naglašavaju da veliki broj prijava za korupciju čine anonimne prijave ili prijave bez konkretnih dokaza i činjenica.

"Anonimne prijave same po sebi mogu biti korisne kao izvor informacija za tužilaštva, ali bez konkretnog osnova ne garantuju otvaranje istrage", naveli su.

Dodaju da je "vrlo mali procenat izvještaja o počinjenom krivičnom djelu koje dostavljaju policijske agencije", te da se i u tome nalazi jedan od razloga slabijeg procesuiranja korupcije.

Iz VSTS navode i da su tužilaštva u BiH od 2021. do 2025. godine podigla 945 optužnica za korupciju protiv 1.418 osoba, dok je za korupciju na visokom nivou podignuto 67 optužnica protiv 184 osobe.

Ipak, priznaju da rezultati "moraju biti mnogo bolji", posebno kada je riječ o procesuiranju visoke korupcije.

Ističu i da je pravosuđe u BiH tokom 2025. godine bilo pod pritiskom zbog, kako navode, „kriznog stanja i udara na pravosudni i sigurnosni sistem od određenih struktura vlasti entiteta Republika Srpska“.

U izvještaju o BiH za 2025. godinu i Evropska komisija navodi da Bosna i Hercegovina nije ostvarila napredak u borbi protiv korupcije, te da se nalazi između "rane i ograničene faze pripremljenosti".

"Vlasti nisu uspjele suzbiti raširenu korupciju, reforme su često opstruisane, što je dovelo do stagnacije i sve izraženijih obilježja zarobljene države", ističe se u izvještaju.

Upozorava se i na političko uplitanje u rad pravosuđa, selektivno procesuiranje slučajeva, te nedostatak presuda za visoku korupciju.