U vremenu kada se proizvođači sve teže natječu isključivo cijenom, podrijetlo proizvoda postaje jedna od najvrjednijih tržišnih prednosti. Upravo zato zaštita zemljopisnog podrijetla više nije samo pitanje očuvanja tradicije nego ozbiljan gospodarski alat koji povećava vrijednost proizvoda, jača izvoz i otvara nova tržišta.

Bosna i Hercegovina posljednjih godina polako ulazi u taj prostor. Najveći iskorak napravljen je kada je Livanjski sir postao prvi prehrambeni proizvod iz BiH registriran i zaštićen na razini Europske unije, čime je domaća prehrambena industrija dobila važan dokaz da lokalni proizvodi mogu konkurirati na jednom od najzahtjevnijih tržišta na svijetu.

Pitanje koje se danas nameće nije može li BiH proizvesti kvalitetne proizvode. To je već dokazano. Puno važnije pitanje glasi: može li ih pretvoriti u prepoznatljive međunarodne brendove koji stvaraju veću dodanu vrijednost za domaće gospodarstvo?

Zaštita koja vrijedi milijarde eura
Europska komisija dosad je registrirala više od 3.700 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom.

Riječ je o sustavu koji štiti proizvode čija su kvaliteta, reputacija ili posebna svojstva izravno povezana s određenim geografskim područjem i tradicionalnim načinom proizvodnje.

Poznati primjeri uključuju šampanjac, Parmigiano Reggiano, Roquefort, irski viski, bavarsko pivo, Kalamata masline i brojne druge proizvode koji su tijekom desetljeća izgradili globalnu tržišnu vrijednost upravo zahvaljujući povezanosti s mjestom nastanka.

Rezultati takvog modela impresivni su.

Proizvodi zaštićenog zemljopisnog podrijetla godišnje generiraju oko 75 milijardi eura prihoda od prodaje te sudjeluju s približno 15,5 posto u ukupnom poljoprivrednom izvozu Europske unije.

To pokazuje da zaštita podrijetla nije administrativna formalnost nego konkretan poslovni model koji povećava konkurentnost proizvođača.

Gdje se danas nalazi Bosna i Hercegovina?
Za razliku od brojnih članica EU koje desetljećima razvijaju sustav zaštićenih proizvoda, Bosna i Hercegovina tek je na početku tog puta.

Livanjski sir trenutačno je najznačajniji primjer uspješne zaštite na europskoj razini i prvi dokaz da domaći proizvodi mogu zadovoljiti stroge kriterije Bruxellesa.

Istodobno, BiH raspolaže nizom proizvoda koji imaju potencijal za sličan razvojni put.

Među njima se najčešće spominju:

Visočka pečenica
Hercegovački ćupter
Nevesinjski krumpir
različite vrste hercegovačkog meda
tradicionalni mesni proizvodi i sirevi iz pojedinih regija
Svi oni imaju ono što suvremeno tržište sve više traži – autentičnost, priču, lokalni identitet i tradiciju proizvodnje.

Problem je što velik broj takvih proizvoda još uvijek nema dovoljno razvijene sustave certificiranja, organizacije proizvođača i tržišnog pozicioniranja.

Zašto zaštita podrijetla donosi veću zaradu?
Na globalnom tržištu prehrambenih proizvoda potrošači sve češće kupuju priču, a ne samo proizvod.

Kada kupac bira sir, maslinovo ulje ili med sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, on ne kupuje samo hranu.

Kupuje garanciju kvalitete, poznato podrijetlo i tradiciju koja stoji iza proizvoda.

Zbog toga proizvodi s oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla često ostvaruju više prodajne cijene od usporedivih proizvoda bez takve zaštite.

Za proizvođače to znači veću maržu, a za lokalnu zajednicu veće prihode, nova radna mjesta i snažniji razvoj ruralnih područja.

Upravo zato europske institucije već godinama zaštitu zemljopisnog podrijetla promatraju kao dio politike regionalnog razvoja, a ne samo poljoprivredne politike.

Više od poljoprivrede: korist za turizam i lokalne zajednice
Gospodarski učinak zaštićenih proizvoda ne završava na policama trgovina.

Takvi proizvodi često postaju važan dio turističke ponude regije iz koje dolaze.

Posjetitelji žele kušati autentične proizvode na njihovom izvornom mjestu nastanka, obilaziti proizvođače i upoznati tradicionalne metode proizvodnje.

To stvara dodatne prihode za ugostiteljski sektor, obiteljska gospodarstva, turističke zajednice i lokalne obrtnike.

Za Bosnu i Hercegovinu, koja raspolaže bogatom gastronomskom tradicijom i sve većim interesom turista za autentična iskustva, taj potencijal posebno je značajan.

Zaštićeno zemljopisno podrijetlo tako postaje poveznica između poljoprivrede, turizma i regionalnog razvoja.

Brže procedure otvaraju novu priliku
Dodatni poticaj proizvođačima dolazi iz Europske unije.

Od svibnja 2024. godine na snazi je nova regulativa koja pojednostavljuje i ubrzava postupke registracije proizvoda sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom.

Cilj reforme bio je smanjiti administrativne prepreke i olakšati proizvođačima ulazak u sustav zaštite.

To otvara priliku i proizvođačima iz Bosne i Hercegovine da lakše pripreme dokumentaciju i pokrenu postupke zaštite za proizvode koji imaju jasnu povezanost s određenim područjem i tradicijom proizvodnje.

Livanjski sir ne bi smio ostati iznimka
Najveća vrijednost europskih oznaka kvalitete nije sama zaštita naziva proizvoda.

Njihova najveća vrijednost je sposobnost stvaranja dugoročne tržišne prednosti.

Livanjski sir pokazao je da BiH može uspješno proći europske procedure i zaštititi vlastitu prehrambenu baštinu.

Pravi izazov tek slijedi.

Ako BiH uspije razviti sustav koji će omogućiti zaštitu većeg broja lokalnih proizvoda, koristi neće osjetiti samo proizvođači hrane. Dobit će cijeli lanac vrijednosti – od poljoprivrednika i prerađivača do turizma, izvoza i lokalnih zajednica.

Zato pitanje zaštićenog zemljopisnog podrijetla nije samo priča o tradiciji.

To je pitanje stvaranja proizvoda koji na europskom tržištu mogu vrijediti više upravo zato što dolaze iz Bosne i Hercegovine, piše financa.